Kako su mladi promenili srpski jezik

Dijalog br.1: ,,Dobro tebra, de’ si do sad?”

,,E’o buraz, stižem za čuku vremena, sori, smarala me keva nešto.”

Dijalog br.2: ,,Alo švester, aj’ mi uradiš domaći iz mate, znači mnogo smara onaj profa”

,,Brate, nema frke, samo nemoj da me ispališ k’o prošli put za lovu!”

Dijalog br.3: ,,Care imas soma, fali mi za gilje?”

,,Imam buraz, sve za tebe! Ljubi brat <3“

Da li ste razumeli ove replike? Ako niste, verovatno pripadate grupi ljudi koja ne koristi žargone i brinete o svojoj govornoj kulturi. Promene u samom izražavanju kod vas mladih 🙂 ne primećujemo samo u vašoj usmenoj komunikaciji već i u vašim pismenim zadacima. Jeste, žargoni su oduvek bili deo svakodnevne komunikacije, ali danas su probijeni svi standardi po pitanju nekih osnovnih pravila i načela koja treba da se poštuju.

Jezik je sistem koji se neprestano menja. I to nije ništa neobično, postoje nove pojave koje bi trebalo imenovati, dok druge reči postaju arhaične. Naročito je zanimljivo pitanje: Na koji način upravo vi, mladi ljudi, utičete na promenu jezika? Svakako, prva asocijacija na to nam je upotreba žargona. Oduvek su mladi želeli da komuniciraju na slobodniji, opušteniji način, a nepoznavanje takvog vokabulara znači da je sagovornik ili pripadnik starijih generacija, “matorac” ili “smarač” koji koristi književni jezik, odnosno poštuje normu.

Možda pomenutu pojavu najbolje ilustruje anegdota o baki i unuku. Baka brižno pita unuka da li da mu skuva kafu, a unuk odgovara: „Ma nema frke, baba!“. Posle izvesnog vremena baka ode do kuhinje i predlaže mu: „A da ja lepo skuvam nama kaficu, a kad dođe taj Frke, skuvaću i njemu“. Ljudi u zrelijim godinama koji su svoju ličnost gradili u nekom drugom vremenu, često ne razumeju novije generacije. Mada, i među novijim generacijama ima onih koji odrastaju na drugačiji način, onih koje roditelji usmeravaju ka edukativnim sadržajima počev od muzike, npr. pohađanjem muzičke škole ili sportskim aktivnostima gde važi parola „U zdravom telu zdrav duh“. Tako su deca manje „na ulici“ i nemaju vremena za društvene mreže i ostale moderne zanimacije.

Druga zanimljiva pojava je česta upotreba emotikona. Naime, danas se sve više komunicira porukama. Reči nam više nisu potrebne da bi izrazili ono što osećajamo. Sve što napišemo mora biti ispraćeno smajlićem ili odgovarajućim stikerom, određene predmete zamenjujemo ikonicama tj. slikama tih predmeta, jer je to zapravo IN.

Interesantan mi je i način na koji tumačite interpunkcijske znake. Završetak rečenice tačkom, kojom se inače izražava da je misao završena, za vas, omladince, predstavlja ljutnju sagovornika, a ukoliko pročitate poruku koja se završava znakom uzvika, ozbiljno ste zabrinuti. Pa čemu sve to? Zašto se opterećujete takvim stvarima? Zašto ne uživate u živom razgovoru i vašim mladim godinicama? 

Pored toga što često koristite skraćenice koje nepravilno pišete, ili ih sami izmišljajate, koristite i strane skraćenice, najčešće iz engleskog jezika: lol, wtf, omg i sl. Kada bismo vas pitali zašto to radite, verovatno biste nam odgovorili da je tako brže i jednostavnije, smaaaara vas da pišete ”romane”.

Još jedna stvar koja jako privlači pažnju je ta da vam je poznavanje ćiriličnog pisma na nezavidnom nivou. Uglavnom pišete tzv. ”šišanom latinicom” koju najčešće koristite na društvenim mrežama. Ćirilicu koristite isključivo ukoliko morate, na pismenim zadacima iz srpskog jezika. Zašto čitate samo prepričane lektire i zašto izbegavate da zamarate moždane vijuge? Zašto koristite oko petsto reči koje vrtite u krug, ne razmišljajući da li će vas razumeti neko stariji, koju ćete ocenu dobiti na pismenom zadatku i da li ćete sutra na konkursu za posao ostaviti utisak jedne kulturne, elokventne i primerene osobe. Ovo nije apel za pomoć srpskom jeziku već apel za sve mlade da rade na sebi, neguju svoje pismo. Ovo je podsetnik da poštapalice i žargoni nisu baš tako kul. Mnogo je lepše obogatiti rečnik rečima koji odaju utisak pametne osobe, a ne suprotno. Probajte, ništa vas ne košta!

Foto: Guliver Thinkstock

1 Comment

  1. Imam 15 godina, ali sam jedna od retkih koji ne koriste žargon. Naravno, upotrebim neku reč ponekad, ali to nije moj uobičajen način govora i na to dobrim delom utiče društvo. Takođe obožavam da čitam knjige, iako to nije “moderno” i društvo takve obično naziva štreberima, a ne znaju šta je kultura, lepo ponašanje i izražavanje. Uvek ću biti čudna, ali ne želim da se uklopim u masu, pogotovo ne u ovakvu…

Šta ti misliš o ovoj temi? Ostavi svoj komentar!

Tvoja adresa neće biti objavljena.