#mtsTeenTalk2018 – Dobrinka Kuzmanović: Mladima je i dalje neophodna emocionalna podrška, briga, sigurnost ali i autonomija

Prvi Teen Talk održan je 2013. godine i mnogi nisu verovali da ovakva konferencija ima potencijal, ali na sreću svih tinejdžera i onih koji veruju u njih družimo se 20. novembra u Domu omladine na šestom po redu Teen Talku.

Pokrovitelj konferencije je zadovoljstvo kompanija Telekom Srbija sa brendom mts i ponosni smo što ćemo zajedno sa njima pokušati da odgovorimo na mnogobrojna pitanja koja muče današnje tinejdžere.

Konferenciju će otvoriti gradonačelnik Beograda, Prof. dr Zoran Radojičić, a tokom dana ćemo razgovarati o različitim temama.

Na panelu “Sjaj i beda društevnih mreža” sa nama će biti i psiholog, Dobrinka Kuzmanović.

Posmatrajući svet oko nas nekako nam se čini da je deci danas mnogo teže da se “snađu” u procesu odrastanja. Da li delite naše mišljenje i kako im možemo pomoći na tom putu odrastanja?

Svako vreme ima svoje specifičnosti i izazove. Danas se govori o moralnoj panici, koja se vezuje za strah od negativnih posledica korišćenja digitalnih uređaja kod mladih. Ne zaboravimo da je slična panika vladala sredinom prošlog veka, nakoh pojave televizije… Smatram da se uloga odraslih u procesu odrastanja nije suštinski promenila, bez obzira na izazove digitalnog roditeljstva. Mladima je i dalje neophodna emocionalna podrška, briga, sigurnost ali i autonomija… Od odraslih se očekuje da aktivno učestvuju u “digitalnom životu” njihove dece, koliko god to bilo komplikovano, pogotovu za one koji su rođeni u “predigitalnom dobu”.

Svi su na mobilnim telefonima i imaju profile na društvenim mrežama, prate profile drugih osoba čiji se životi čine savršeno. Kako sve to utiče na samopouzdanje mladih osoba?

Prvo, ne zaboravimo da se na internetu i drustvenim mrežama može pronaći sve najbolje, ali, i sve najgore u oblasti duhovnog stvaralašta čoveka. Činjenica je da većina korisnika društvenih mreža selektuje informacije koje deli sa drugima na svojim profilima u želji da ostavi što bolju sliku o sebi, kreirajući tako vlastitu digitalnu reputaciju. Ali, u psihologiji je pojam davanja socijalno poželjnih odgovora “stariji” od digitalne tehnologije. Opet se vraćamo na neke univerzalne ljudske potrebe i fenomene…
Kada govorimo o mladima, to zaista jeste jedan prilicno “turbulentan” period života kada se tražimo, formiramo vlastiti identitet, ugledajući se na uzore čijim smo uticajima podložniji nego u nekom drugom periodu života. Ipak, rekla bih da to kako će “savršena slika drugih” uticati na samopouzdanje mladih zavisi od više faktora, pre svega individualnih karakteristika osobe, i ne mora nužno negativno da utiče na nečije samopouzdanje… Svakako je važno da odrasli budu promoteri pozitivih i pravih vrednosti… Zašto im ne bismo ponudili bolje modele!? Internet je javni prostor, ali ga kreiraju pojedinci…

Da li se kod nas rade projekti kojima je tema digitalno nasilje?

Trenutno radim na realizaciji jednog veoma važnog evropskog projekta EU KIDS ONLINE, Srbija se uključila ove godine, istraživanje će biti sporvedeno u 60 škola, na reprezentativnom uzorku iz cele Srbije, ali, nažalost, nemamo još podatke, te o ovome možemo pričati nekom drugom prilikom. Projekat podržavaju UNICEF, MPNTR, MTTT, OEBS.
Istakla bih da je po istraživanju koje smo radili pre više godina (2013), inače to je bilo prvo istraživanje digitalnog nasilja kod nas, trećina starijih osnovaca i dve trećine srednjoškolaca bar jednom doživelo digitalno nasilje tokom poslednjih godinu dana.
A više o tome možete pogledati ovde:
http://www.unicef.rs/wp-content/uploads/2016/09/Mladi_u_svetu_interneta_web.pdf

Šta ti misliš o ovoj temi? Ostavi svoj komentar!

Tvoja adresa neće biti objavljena.