#mtsTeenTalk2018 – Jelena Vukić: Deci nije lako, treba im ogromna podrška i pomoć kako bi se pronašli i izrasli u samosvesne, sigurne i dobre ljude

Prvi Teen Talk održan je 2013. godine i mnogi nisu verovali da ovakva konferencija ima potencijal, ali na sreću svih tinejdžera i onih koji veruju u njih družimo se 20. novembra u Domu omladine na šestom po redu Teen Talku.

Pokrovitelj konferencije je zadovoljstvo kompanija Telekom Srbija sa brendom mts i ponosni smo što ćemo zajedno sa njima pokušati da odgovorimo na mnogobrojna pitanja koja muče današnje tinejdžere.

Konferenciju će otvoriti gradonačelnik Beograda, Prof. dr Zoran Radojičić, a tokom dana ćemo razgovarati o različitim temama.

Panel broj 3 čije naziv glasi “Ko će ako ne ti?” će sigurno biti pravi bum, jer ćemo pričati o onim temama koje roditelji i vaspitači iz straha (ili neznanja) izbegavaju – seks, alkohol, droga, bežanje od kuće, depresija. Cilj diskusije je da se mladi u publici osnaže da o ovome otvoreno razgovaraju i da se pripreme na sve zamke i rizike. Jer na kraju dana, ko će da te čuva ako ne ti sam(a)?

A jedan od sagovornika na panelu biće i Jelena Vukić, osnivač portala mravinjak.me i saradnik NTC sistema.

Kako ste došli na ideju da pokrenete portal Mravinjak.me?

– Mravinjak je nastao u želji da se ujedine mladi ljudi na teritoriji Crne Gore (a i šire) i da im se da prostor koji će biti samo za njih. Mesto gde će moći da pročitaju tekstove vezane za svoje godine i probleme koje ih muče, da se posavetuju, potraže pomoć, ali i iskažu neki talenat ukoliko žele.
Posebno važan segment je kategorija (teen) sos koji polako uvodi razne “škakljive” teme, kako bi se osvestili i tinejdžeri ali i njihovi roditelji.
Takođe, želja mi je bila da pravim “takozvane” lokalne zvezde od dece koja su pored školskih obaveza uspešna i u drugim aktivnostima, tako da se mladi međusobno upoznaju i na ovaj način, i čitaju i pišu jedni o drugima, u nadi da će se obrazovanje, sport i umetnost među decom podići na jedan viši nivo, i odvojiti ih od crnih hronika i priča koje nisu za njih. To potvrđuje i svaki objavljen članak o uspešnom pojednicu koji uvek bude među najčitanijima.
Moj moto je bio BE WHO YOU NEEDED WHEN YOU WERE YOUNG, jer znam koliko je nezgodno biti tinejdžer a listajući portale kao sveža mama, shvatila sam da je internet posvećen majkama i deci do 3 godine, a da su tinejdžeri nepravedno zapostavljeni.

Da li vam se javljaju tinejdžeri sa pitanjima, predlozima?

– U početku su se stidljivo javljali pitajući neke opšte stvari, verovatno testirajući naše poverenje i posvećenost u odgovaranju, jer je internet preplavljen šturim tekstovima na ozbiljne teme. Sada su to već konkretnija pitanja na koja dajemo odgovor u obliku teksta sa što više informacija.
Mnogo više se javljaju da pišu, pa kroz svoje tekstove izražavaju mišljenja i stavove na razne teme.
Sreća je što smo česti gosti u srednjim školama pa možemo direktno da komuniciramo i saznamo potrebe iz prve ruke. Psihološke radionice na kojima gostujem su takođe neprocenjiv izvor informacija i saradnje sa tinejdžerima. Šteta je što nemaju više prostora jer su u godinama kada otkrivaju svet i duboko promišljaju stvari na koje mi odrasli ne obraćamo pažnju, a oni imaju mnogo toga da kažu.

Kakva uloga roditelja treba da bude u savetovanju dece kada su u pitanju prvi poljubac, prva veza, seksualni odnos… ?

– Roditelji u današnje vreme treba da shvate da moraju da grade poverenje sa svojim detetom od malih nogu da bi uopšte bili u prilici da savetuju na ove teme kada za njih dođe vreme. Razne informacije o ljubljenju, seksu, braku, deca rano dobiju u okruženju, ali ono što je važno je da prave informacije treba da dobiju od svojih roditelja. A da bi se to dogodilo na građenju odnosa mora vredno da se radi od malih nogu i da se na prirodnu dečju radoznalost ne odgovara sa “to nije za tebe” , “saznaćeš kad dođe vreme” i sl..
Čim pitaju vreme je. A na nama je da damo odgovor prilagođen uzrastu, a koji će ipak zadovoljiti tu malu glavu, uliti poverenje da roditelj i sledeći put kada neko pitanje iskoči, bude onaj kome će se obratiti i dobiti pravi odgovor.
Da zaokružim priču, roditelji ne smeju potpasti pod “roditeljsku amneziju” i zaboraviti svoje “rane” dane. Ako smo dovoljno iskreni i hrabri da se setimo sebe u tim danima, znaćemo da deci nije lako i da im treba ogromna podrška i pomoć kako bi se pronašli i izrasli u samosvesne, sigurne i dobre ljude.

Ukoliko i ti želiš da budeš deo publike, da aktivno učestvuješ u panelima, prijavi se na mail ivana.petrovic@color.rs

Za više informacija posetite stranicu: http://www.color.rs/teentalk2018

Priredila: Ivana Grabrović

Foto: privata arhiva

Šta ti misliš o ovoj temi? Ostavi svoj komentar!

Tvoja adresa neće biti objavljena.