SOS: Buran raskid

PROBLEM: Već duže vreme me muči jedan problem o kojem ne mogu ni sa kim da razgovaram, pa sam rešila da se obratim vama.
Naime, pre nekoliko meseci sam prošla kroz burni raskid i to ni manje ni više nego preko poruke. Osećala sam se jadno, uvređeno, ali i kao da je sve moja krivica, a neko vreme sam razmišljala i o samoubistvu, ali nisam imala hrabrosti da to uradim. Pala sam u depresiju a da toga nisam ni bila svesna pre nego što mi je drugarica rekla da se ponašam čudno i da ne može da me prepozna. On mi se nikad više nije javio, a to je samo pogoršalo čitavu situaciju. Nakon nekog vremena najboljoj drugarici sam priznala šta me muči i nisam pogrešila. Pomogla mi je da se oporavim i, najzad, nakon više od dva meseca, osetila sam olakšanje, uverena da je sa njim gotovo. Međutim, mesec dana kasnije stigla mi je poruka sa njegovog broja kako mu je žao i da želi da ponovo budemo prijatelji. Ne znam zašto, ali sam prihvatila. I danas se dopisujemo, pokušavajući da to bude što ležernije moguće.
Sad dolazim do glavnog problema. Svaki put kada neko pomene njegovo ime, kada dobijem novu poruku, ili kada mi lajkuje sliku na Instagramu, osetim kako moje srce lupa kao ludo, odmah počnem da dišem neravnomerno i zacrvenim se. Mislim da ga još uvek volim. Ali on ima novu devojku i odselio se u drugu državu. Ne znam šta da radim, kada pomislim na sve to, hoću da zaplačem, a i depresija se vratila. Ocene u školi samo padaju, pa bežim sa časova. Ne mogu ni sa kim da pričam o ovome, jer svi imaju svoje probleme i ne želim da ih opterećujem. Kako da sama prevaziđem bol? Da li uopšte postoji rešenje?

SAVET: Za početak počni da pišeš o osećanjima ili crtaj nešto što je povezano sa tim šta osećaš. Crtaj ili piši o onome šta se zaista desilo ili kako je moglo da bude drugačije. Ovo ti može pomoći da se osećaš bolje.
U pismu navodiš da te na neki način povređuje što te je bivši dečko kontaktirao i da ne znaš zašto si prihvatila to. Ovo je važno da razumeš. U tome ti može pomoći stručno lice kako se ne bi ponavljale slične situacije u budućnosti. Odnosno, naučićeš kako da se osećaš jače kada se nađeš u sličnoj situaciji i kako da pomogneš sebi na druge načine i nastaviš dalje.
Već si jednom prošla put bolnih razgovora sa drugaricom i tada si osetila olakšanje i došlo je do oporavka. Za tako nešto treba hrabrosti, odnosno potrebno je verovati drugome i saopštiti da si tužna i/ili nemoćna. Trenutno osećaš kao da drugima smetaš i da nema svrhe da ih gnjaviš o tome. Razgovor ti je prvi put pomogao, i sada je razgovor najbolje rešenje. Možda će biti potrebno da govoriš o tome često i mnogo, ali to je isceljujuće. Pričaj o svom bolu koliko god puta je potrebno, jer ćeš tako dođi do razrešenja.
Naš savet je da se javiš psihoterapeutu i da zajedno sa njim stvoriš sopstvene načine prevazilaženja bola koje ćeš moći da koristiš ceo život.

Imaš li pitanje za rubriku “S.O.S.”? Pošalji ga na našu e-mail adresu hej@color.rs (u subject stavi “za S.O.S.”), a mi ćemo se potruditi da ti odgovorimo na sajtu ili u časopisu! Molimo vas samo da postavljate što preciznija pitanja, kako bismo mogli da vam pomognemo.

Šta ti misliš o ovoj temi? Ostavi svoj komentar!

Tvoja adresa neće biti objavljena.