SOS: Imam milion problema

Dragi HEJ!, imam toliko problema da ne znam odakle da počnem 🙁
1.Na početku ove godine sam promenila školu, ali sam se lepo uklopila zato što sam znala dosta njih iz te škole. U prošloj školi sam trpela bullying. Uglavnom pošto nosim crno, ateista sam i slušam dark heavy metal, niko nije hteo da se druži sa mnom. Po školi su kružile glasine da sam u sekti i da žrtvujem životinje. Uglavnom, prebacila sam se, leto je bilo teško jer sam još uvek sretala ljude iz stare škole i tu sam počela slabo da jedem (izgubila sam 11kg – sa 43 sam pala na 32), samopouzdanje mi je na 0 i počela sam da se sečem. Sad sam malo bolje, ali još uvek sam užasno stidljiva. Prestala sam da se sečem, psihijatar mi je rekao da sam depresivna i da imam socijalnu aksioznost pošto uvek izbegavam bilo kakve žurke, izlaske…
U novoj školi su stvarno divni, ali su počeli da se šale na račun mog oblačenja i muzičkog ukusa. Rekla sam im da prestanu i prestali su. Postala sam svesna da stvarno izgledam kao satanista ili tako nešto i zbog toga osećam se još gore. I stvarno ne želim da menjam svoj ukus, ali opet želim da se uklopim i da budem prihvaćena.
2. Sviđa mi se jedan lik iz moje škole, plašim se da mu priđem, mada mi je drugarica rekla da se ja njemu sviđam (kako i iz kog razloga ne znam) ali problem je što se on sviđa mojoj drugoj drugarici i još dobrom delu devojaka iz škole, a dosta nijh ga baš i ne gotivi tako da znam da bih imala problema. Onda kada smo bili na ekskurziji, jedan dečko iz druge škole je baš dosta pričao sa mnom, pomagao mi oko košarke i baš sam ga zgotivila pa sam od druga čula da mu se sviđam, a mnogo je gotivan i sladak. Njega neću viđati još dugo, do leta sigurno, a nema društvene mreže :(.
3. Mama mi je jako bolesna. Teško hoda, jedva da i ustane iz kreveta, samo ode na posao i vrati se. Ništa ne pomaže, a skoro sav novac ode na pokušaje lečenja, i ona se zbog toga oseća loše. Znam da ne mogu da pomognem, ali ne mogu više da je gledam ovakvu :'(
4. Jako sam nesigurna zbog svog izgleda. Niska sam i izgledam kao da imam 12 god. a imam 15. Svi mi govore da sam prelepa, i da sam jako slatka, ali toliko sam nesigurna da nikome ne verujem zbog ranijih trauma. Mislim da su svi bolji, lepši, pametniji…
Izvinjavam se na dužini 🙂

SAVET: Očigledno je da ti se napakovalo mnogo stvari i da te sve to užasno pritiska, i jako nam je žao što prolaziš kroz sve to. Dobro je što si promenila školu kako više ne bi trpela nasilje, takođe je super što si prestala da se sečeš, jer i sama znaš da to nije rešenje. Bravo za to! Što se tiče tvog izgleda i muzičkog ukusa, istina je nažalost da ljudi ponekad imaju predrasude koje ih sprečavaju da vide kakvi smo iza te garderobe i iza muzike koju slušamo, pa često tako komentarišu ljude koji su drugačiji od njih. Ti imaš pravo da se oblačiš kako želiš, i nije ok da to menjaš zbog drugih ako to nije ono što ti sama želiš. Razumemo da te njihovi komentari čine nesigurnom, ali jedino što tu možeš da promeniš jeste način na koji ćeš ti gledati na situaciju. Svaka čast što si se zauzela za sebe i tražila im da prestanu da zbijaju šale na taj račun, a takođe je super i to što su te poslušali! To može značiti da je to društvo dovoljno ok da možeš da im objasniš da to što imate različit ukus oko nekih stvari ne znači da ne možete da se družite. Nosi ono što želiš sa uživanjem i sa sigurnošću i ne daj da te poljulja to što neko drugi kaže. Ako oni tebi inače odgovaraju za druženje i ti odgovaraš njima, razlike u muzičkom ukusu i oblačenju ne treba da su problem, i osobe koje imaju potencijala da ti budu dobri prijatelji će te svakako prihvatiti, a za ostale nemoj da brineš, jer prosto ne možemo biti prijatelji sa svima, što je skroz ok.
Što se tiče dečaka koji se dopada i tebi i tvojoj dobroj prijateljici, to je uvek nezgodno, ali ono što možeš jeste da popričaš s njom ako ste dovoljno bliske. Reci joj svoje strahove (pretpostavljamo da se plašiš da će se vaš odnos promeniti zbog njega) i proveri da li joj je ok da i ti probaš da se zbližiš sa njim, probajte da popričate o tome kako bi to uticalo dalje na vaše prijateljstvo. Ukoliko ti deluje da i on tebe simpatiše i da je tvoja drugarica u pravu, probaj da mu priđeš (popričaj sa njim, javi mu se na nekoj društvenoj mreži i sl), naravno ako ti je ok da se nosiš sa tim što kažeš da ga dosta ljudi ne gotivi. Ukoliko ti se ipak taj drugi dečko iz druge škole baš dopao, svakako možeš da preduzmeš nešto po tom pitanju. Nema veze što ne koristi društvene mreže, možeš da se raspitaš za broj telefona kod tog druga npr, ili nešto slično. Možeš malo da se čuješ sa njim i da vidiš da li je ikako izvodivo da se tu nešto desi. Srećno! 🙂
Što se tiče problema sa mamom, jako nam je žao zbog toga, i jedino što ti možeš da uradiš tu jeste da joj budeš podrška i nađeš joj se kako god možeš da joj pomogneš. Kad god možeš, stavi joj do znanja da si svesna da nije ona kriva što je bolesna i da joj ne zameraš ni zbog potrošnje novca niti zbog bilo čega drugog. Važno je da znaš da ostalo nije na tebi i da je upravo podrška i ljubav najviše što možeš da daš.
I na kraju, tvoj problem sa nesigurnošću u sopstveni izgled, i osećajem nesigurnosti uopšte verovatno potiče iz ostalih problema koje imaš i svega što te pritiska. Imaj na umu da nekad ne možemo sami da se nosimo sa svim svojim problemima i da to ne znači da smo slabi. Ti si prepoznala da postoji dosta toga što te muči i pritiska, i zaista je velika stvar što si nam se obratila. Savetujemo ti da sledeći korak koji preduzmeš jeste to da zamoliš nekog od odraslih (možda tatu, ili nekog drugog iz porodice) da ti pomogne da pronađeš psihoterapeuta ili dečjeg psihologa, a ne psihijatra. Psiholozi i psihoterapeuti mnogo mogu da pomognu u rešavanju socijalne anksioznosti, nesigurnosti, mogu da ti pomognu da se izboriš sa situacijom sa majkom i sa svim ostalim, pa čak i ako još uvek postoje problem sa ishranom. Važno je znaš da traženje pomoći i odlazak na razgovor ne znače da si “luda”, slaba ili slično. Nemaš šta da izgubiš, a možeš samo mnogo toga da dobiješ i da ti bude mnogo lakše da se izboriš sa svim problemima. Obavezno se obrati nekom odraslom kome veruješ i reci kako bi ti značilo da pričaš sa nekim o svemu tome. S obzirom na celu situaciju, sigurno će razumeti i pomoći ti. Nemoj da odustaješ od rešavanja svega toga, i javi nam šta si uradila!

Imaš li pitanje za rubriku “S.O.S.”? Pošalji ga na našu e-mail adresu hej@color.rs (u subject stavi “za S.O.S.”), a mi ćemo se potruditi da ti odgovorimo na sajtu ili u časopisu! Molimo vas samo da postavljate što preciznija pitanja, kako bismo mogli da vam pomognemo.

Autor: Milica Šimonović
Foto: Guliver Thinkstock

 

Šta ti misliš o ovoj temi? Ostavi svoj komentar!

Tvoja adresa neće biti objavljena.