SOS: Mislim da klizim u depresiju

Dragi Hej, pišem ti sa nadom da ćeš mi pomoći, a znam da hoćeš. Ovako, idem u razred sa decom sa kojom ne progovaram, izuzev par njih. Nikoga od njih nije briga za mene, ne zanimam ih, jer po njima, ali i po meni, ne vredim ni 5 para. Počela sam na sve da gledam sa neke mračnije strane, i prosto se bojim kuda će me to odvesti. Zagledam se u jednu tačku, krenem da plačem, oni to vide , ali niko mi nikada u životu ne bi pomogao… Pošto sam prolazila i sada prolazim kroz svašta, ne znam kako bih se izborila sa svim ovim. Ne mogu ni da progovorim ni sa kim od njih, jer ta deca su mi pre bila dala nadimak kancer, pored toga što je moja mama imala kancer, nešto pre toga, a svi za to znaju, i znali su, i pored toga su nastavljali… ne znam šta da radim, depresivna sam i tužna i prosto više nisam stara verzija sebe, molim te daj mi rešenje za oba problema, kako da budem srećnija, i šta da radim, počela sam da se bojim škole, ne mogu da boravim tamo, jednostavno ne mogu…

SAVET: Stvarno nam je veoma žao što prolaziš kroz to! Baš nije ok što se vršnjaci iz razreda ponašaju tako prema tebi, jer takvo ponašanje niko ne zaslužuje. Nemoj da ih slušaš i nemoj ni na trenutak da poveruješ kako je istina to što kažu da si bezvredna ili bilo šta drugo što kažu. Očigledno je da si prošla kroz mnogo teške i ozbiljne situacije, i očigledno je da si vrlo jaka osoba s obzirom na to kako se nosiš sa svim tim. A čak i da nisi prošla kroz bilo kakve probleme, svejedno si vredna osoba koja zaslužuje poštovanje i zaslužuješ da se drugi ok ophode prema tebi. S obzirom na to da si spomenula da ipak postoji par osoba u razredu koje nisu kao ostali, savetujemo ti da školsko vreme provodiš sa tim osobama, a da se, što više možeš izoluješ od ostalih koji te provociraju. Takođe, ako van škole imaš bilo kakvog prijatelja na kojeg možeš da se osloniš, ili nekog iz porodice, pričaj sa tom osobom jer će ti biti mnogo lakše da sav teret koji nosiš podeliš sa nekim. Mi smo tu za tebe i slobodno nam piši, ali ne bi bilo loše da se obratiš još nekom – razmisli npr. o razgovoru sa psihologom ili psihoterapeutom. Kada se ljudi nađu u situaciji u kojoj si ti sada, ne mogu sve da reše sami i zato su tu drugi koji mogu da doprinesu. Možeš da za početak, ako ti je to ok, popričaš sa školskim psihologom ili pedagogom koji bi mogli da urade nešto povodom problema koji imaš sa ljudima iz razreda, a sa roditeljima ili nekim iz porodice pričaj o tome da odes kod nekog dečijeg psihologa ili psihoterapeuta koji bi ti pomogao da prevaziđeš strahove koje imaš (od vršnjaka, odlaska u školu itd). Psiholozi i psihoterapeuti su super za takve stvari i mnogima razgovorom pomognu da prevaziđu probleme. Najvažnije je da se ne povlačiš sasvim u sebe i da ne odustaješ od rešavanja tog problema. Ovo što si se nama obratila je znak da si spremna da radiš na tome i to je stvarno za svaku pohvalu! Nemoj sama da guraš kroz to, i obavezno se obrati porodici za pomoć jer će te oni najbolje razumeti (pogotovo pošto verovatno znaju većinu problema kroz koje si prošla) i mogu ti biti dobar vetar u leđa za rešavanje problema.

Imaš li pitanje za rubriku “S.O.S.”? Pošalji ga na našu e-mail adresu hej@color.rs (u subject stavi “za S.O.S.”), a mi ćemo se potruditi da ti odgovorimo na sajtu ili u časopisu! Molimo vas samo da postavljate što preciznija pitanja, kako bismo mogli da vam pomognemo.

 

Šta ti misliš o ovoj temi? Ostavi svoj komentar!

Tvoja adresa neće biti objavljena.