SOS: Mislim da sam bolesna

Počinje da me hvata panika. U tripovima sam da imam Kotarov sindrom ali ne želim ništa ni da pretpostavljam bez bilo kakvih dokaza. Nikad nisam dovoljno naspavana, legnem u 9 i ustanem u 11 ujutru i još uvek mi se spava. U poslednjih godinu dana počeo je da mi se javlja osećaj odsutnosti. U početku samo povremeno, zatim se povukao na neko vreme, a sad se ponovo javio i oko pola godine, i više, ne nestaje ni na minut. Čitala sam malo o svemu tome, i zaključila sam da je moguć razlog duži period depresije kroz koji prolazim već duži niz godina, pogotovo u skorije vreme. Sakupljala sam negativne emocije po par nedelja i prvom prilikom kad bih bila sama bih pokušala da se isplačem ali to nije radilo, pa sam počela da se režem. Prestala sam skoro, i dobro održavam to stanje. Pomislila sam prvo da je od toga, ali mi jednostavno nije dovoljan razlog. Često mi se vrti u glavi, malaksala sam, nemam snage ni za šta, vrlo brzo zaboravljam stvari(npr. vratim se iz škole a ne sećam se koji je dan i kad sam uopšte u nju otišla), a jedino što me podseća na Kotarov sindrom je to što se bukvalno osećam kao mrtva, ali nemam baš takve psihičke probleme. Ne znam odakle da izvučem još snage i energije za život.
Inače, ne spominjem ovo bukvalno nikome, jer svi (od roditelja do drugarica) govore kako preterujem i preuveličavam situaciju (i da sam samo lenja), tako da bih volela da moje sumnje zadržimo između nas da ne bi bilo da preuveličavam i glumim kmezu zbog ‘sitnica’.
Hvala puno, pozdrav 🙂

SAVET: Za početak, verovatno i sama znaš da nije dobro guglati svoje simptome, jer onda izlaze različite dijagnoze koje skoro nikad nisu tačne. Nama ne deluje kao da je u pitanju sindrom koji opisuješ, već da je povezano upravo sa osećanjem depresije. Super je što si povukla potez i obratila nam se, jer je to dobar početak u rešavanju problema. Za početak, važno je da budeš svesna da nisi sama u tome, i da nije toliko neobično da se mladi danas osećaju slično kao i ti, i da je moguće da se cela situacija olakša i reši. Takođe, skroz je okej da se obratiš za pomoć kad više nisi u stanju da se sama boriš sa tim. Iako se mnogi uzdržavaju da se obrate psihologu, nemoj da zaboraviš da to može mnogo da pomogne i da to ne znači da si slaba, „luda“ ili nešto slično. Svesni smo da te smara da se obraćaš roditeljima oko toga, jer nekad misle da je sve to preterivanje i slično, ali bi mogla da probaš još jednom da im objasniš kako sve to čini da se osećaš i da smatraš da ti je zaista potrebna pomoć. Odlika zrelih i jakih ljudi jeste upravo to da osete kada je potrebno da potraže pomoć u prevazilaženju prepreka, i nama deluje da ti to jesi prepoznala i da si spremna za korak dalje. Mi smo uz tebe i predlažemo ti da pređeš tu granicu i obratiš se npr. psihologu, psihoterapeutu, savetniku ili psihijatru, šta god da ti je dostupno, jer to može da ti donese mnogo toga pozitivnog i da naučiš način da prevaziđeš situacije koje te brinu i muče. Možeš za početak da popričaš sa školskim psihologom, i da na primer tu dobiješ dodatne informacije o tome kom drugom psihologu možeš da se obratiš. Osim toga, možeš da, nakon što roditeljima sve detaljno objasniš, zajedno sa njima smisliš rešenje u vidi toga kome ćeš se dalje obratiti. Nemoj da odustaješ dok ne dobiješ to što ti je potrebno i javi nam šta si uradila. Budi hrabra i uporna, srećno!

Imaš li pitanje za rubriku “S.O.S.”? Pošalji ga na našu e-mail adresu hej@color.rs (u subject stavi “za S.O.S.”), a mi ćemo se potruditi da ti odgovorimo na sajtu ili u časopisu! Molimo vas samo da postavljate što preciznija pitanja, kako bismo mogli da vam pomognemo.

Autor: Milica Šimonović
Foto: Guliver Thinkstock

Šta ti misliš o ovoj temi? Ostavi svoj komentar!

Tvoja adresa neće biti objavljena.