SOS: Roditelji mi brane da imam simpatiju!

PROBLEM: Boli me, mnogo me boli što se nekako sve više udaljavam od roditelja. Moji roditelji kao da nemaju funkciju koju bi trebalo da imaju. Znam da sam mala za razne stvari, znam da možda žurim u svemu i da sam jednostavno glupa i naivna za sve, ali imam potrebu da imam momka. Oni meni brane da imam i simpatiju, bukvalno. Tim zabranama, osuđivanjem i svim ostalim samo uspevaju da me učine tužnom, da se kajem i zbog želja i zbog dela. Oni me time ne sprečavaju da uradim šta hoću, sprečavaju me da im se otvorim, sprečavaju me da se osećam srećno zbog lepih stvari. Čine da se osećam loše što volim. Želim majku kojoj ću moći sve da pričam, da bude moja najbolja drugarica, da mogu da joj pričam kako sam izašla, kako me je gledao, kako me je zagrlio, šta mi je rekao. Da joj pokažem zajedničke slike, da joj pričam o svojim željama, svojoj mašti. Ja sa mojom majkom to ne mogu. Zatvorila sam im se jer ne smem. Sada sam shvatila zašto volim svoju najbolju drugaricu. Njoj mogu sve da kažem bez straha da će me osuđivati, bez straha da će nekome reći, bez straha da mi želi nešto loše. Volim je najviše jer na neki način majku koju sam oduvek htela pronalazim u njoj. Problem nastaje kada pronalaziš majku u najboljoj drugarici umesto najbolju drugaricu u majci. Zašto mora ovako da bude? Ja ne bih imala privatnosti, tražili bi mi poruke, sve detalje, slike, a ne mogu da shvate roditelji neke stvari isto kao što bi shvatali mi.
Kada bih majci rekla tražila bi mi da istog trena kažem i ocu, a on bi poludeo još više nego kada sazna da imam simpatiju. Kako on ume da me ubedači svojim predrasudama, osuđivanjem.. Želim za svoj 14. rođendan dozvolu za momka, majku koja će mi biti kao najbolja drugarica i oca koji me neće osuđivati. Želim da mogu bez straha i sa srećom i sjajem u očima kažem naglas svetu IMAM MOMKA! SREĆNA SAM! Zar mnogo tražim?
Imam 13 godina, punim 14 u januaru, idem u 8. razred, odličan sam đak. Imam momka od 12.10. i uskoro će nam 2 meseca, volela bih da tu vest mogu da podelim sa roditeljima i okolinom, ali ne smem, to je stroga tajna. Niko sem moje najbolje drugarice za to ne zna. Ona kaže da bi to trebao da bude samo moj život, moja odluka, da roditelji budu tu da me posavetuju, ali da odluka bude moja. Moji roditelji ne znaju ni da imam simpatiju jer i to smatraju nepotrebnim. Pričala sam skoro sa roditeljima o tome šta oni misle kada bih smela da imam momka. Oni mi ZABRANJUJU, mama do srednje škole, a tata do 18. godine. Ja stvarno ne mogu toliko da čekam i to njima nije jasno, imam potrebu za poljupcima i nežnošću još od 4. razreda, ne mogu više. Poljubila sam se sa dečkom vrhunski zbog toga što je to moja želja, moja potreba, ali boli me kada ih gledam u oči i lažem. Znam da je dobar dečko, previše smo slični, sviđamo se jedno drugom godinu dana. Ne znam šta da radim, griža savesti me ubija, a znam da im ne mogu promeniti mišljenje, plačem svake druge noći zbog toga.. Znam da mi ne možete baš pomoći što se toga tiče, ali nekako želim čuti mišljenje i neke iskusnije osobe. Ako bi mogli da mi odgovorite na sajtu bila bih vam zahvalna. Hvala.

SAVET: Ono po čemu se ti verovatno razlikuješ u odnosu na većinu svojih vršnjaka jeste ta potreba da deliš sve sa roditeljima, da im sve pričaš i da imaš njihovu podršku, i to je sjajno jer pokazuje koliko ti tvoja porodica znači i koliko bi volela da održite taj neki blizak odnos. Ipak, tinejdžeri u tvojim godinama često ni ne pričaju baš sve to roditeljima. Okej je da deliš neke stvari, ali druge su namenjene samo za najbolje drugarice i najbolje drugove. Kao što si i sama rekla – roditelji ne mogu neke stvari da razumeju kao tinejdžeri. Ne kažemo da treba da ih lažeš ili nešto slično, ali tinejdžeri tvojih godina većinu tih stvari koje si navela upravo i dele samo sa svojim najboljim prijateljima (npr. to što kažeš da bi želela da kažeš mami kako te je gledao, kako ste provodili vreme zajedno, da joj pokažeš vaše slike i slično), i ti imaš sreće što imaš tako dobru prijateljicu koja te razume i podržava. To ne znači da nikada nećeš moći da imaš takav odnos sa majkom, da je gledaš tako kako želiš – kao najbolju drugaricu. Možda do toga dođe kada budeš još nešto starija i kada i ti i ona budete drugačije gledale na neke stvari u vezi sa tobom. S druge strane, jeste malo neobično ako ti roditelji baš zabranjuju da imaš simpatiju, jer je sasvim normalno da ti se neko dopadne. Ipak, koliko god se tebi dopadao taj dečko sa kojim si, 13 godina je verovatno malo prerano za neku ozbiljniju vezu, a uglavnom se ozbiljnije veze „prijavljuju“ roditeljima, pa onda oni npr. upoznaju tog dečka i slično. Znamo da je jako teško, ali ipak pokušaj da se na neki način staviš na mesto svojih roditelja, ti si i dalje jako mlada te oni verovatno iz tog razloga brinu za tebe, verovatno smatraju da si premlada za neke ozbiljne veze, pokušavaju da te zaštite i slično, ali to nikako ne znači da te oni ne vole ili da ti žele zlo. Očevi su pogotovo nekad preosetljivi kada se radi o njihovim ćerkama, žele da ih zaštite od svega pa ponekad malo i preteraju, ali to rade iz najbolje namere. Međutim, to ne znači da ne treba da gradiš dalje odnos sa njima, da treba da se udaljite ili nešto slično. Te vaše nesuglasice na temu simpatija ne moraju biti jedino što bi vas zbližilo. Bliskost sa njima možeš da održiš na različite načine – postoji toliko drugih stvari koje možeš sa njima da deliš: škola, prijateljstvo, zanimanja, interesovanja i slično, te tako možeš da se još i više zbližiš sa njima, pogotovo sa mamom. Priču o simpatijama i o ljubavi bi mogla za početak da ostaviš samo za najbolju drugaricu. Možda to tebi sada nije dovoljno, ali potrebno je da budeš strpljiva i sačekaš dok ti još malo ne porasteš, kao i dok tvoji roditelji ne prihvate to da odrastaš i da se stvari menjaju. Predlažemo ti da proceniš da li postoji još neki zgodan momenat u kom bi mogla sa njima da porazgovaraš na tu temu, da to polako uvodiš u razgovor, možda da ih npr. pitaš zašto misle da ne treba da imaš ni simpatiju sad, jer je sasvim normalno da ti se neko nekad dopadne. Čim ti ne dozvoljavaju, verovatno ih nešto brine, imaju neke strahove ili tako nešto, pa možeš možda da ih pitaš šta je tome razlog, čega se plaše, možda možete da se dogovorite oko tih strahova, da napravite neki kompromis. Pitaj ih kada se njima neko prvi put dopao, kada su oni imali prvog dečka i devojku. Ako ti je previše frka da s tatom pričaš o tome, pokušaj da o tome pričaš samo sa mamom kada ste same, jer iz tvoje priče zvuči kao da je ona pristupačnija od tate. Možda se u nekom trenutku predomisle i malo popuste oko svega toga, u suprotnom ti ne ostaje ništa drugo sem da se naoružaš strpljenjem i čekaš. Nadamo se da će se situacija promeniti i da ćete postići neki dogovor tako da svi budete zadovoljni. Srećno!

Imaš li pitanje za rubriku “S.O.S.”? Pošalji ga na našu e-mail adresu hej@color.rs (u subject stavi “za S.O.S.”), a mi ćemo se potruditi da ti odgovorimo na sajtu ili u časopisu! Molimo vas samo da postavljate što preciznija pitanja, kako bismo mogli da vam pomognemo.

Foto: Shutter

Šta ti misliš o ovoj temi? Ostavi svoj komentar!

Tvoja adresa neće biti objavljena.