SOS: Roditelji me sputavaj i omalovažavaju

Ne znam više ni kome da se požalim, jer ne želim nikoga da smaram u vezi ovoga, jer mi niko i ne može pomoći oko ovoga.Stvar su moji roditelji. Sputavaju me i omalovažavaju, stalno. Imam 13 godina i za sebe mogu reći da sam jako talentovana za mnoge stvari, a najviše za sportove. Od malena imam 5 iz fizičkog, toliko da više ne moram ni da ga radim, jer svi znaju koliko sam dobra. Znam da igram i košarku i fudbal, i to jako dobro, kao i rukomet koji sam trenirala 4 godine. E sada, u ovome je stvar. Prve tri i po godine moji uopšte nisu znali da treniram rukomet. Zašto? Nisam ni htela da im kažem. Bilo je u školi, i plus je bilo besplatno, i održavao se odmah posle časova. Nisam im rekla, zato što me nikad ne shvataju ozbiljno. Prvi put kada me trener pohvalio, otišla sam da im kažem, a oni su bili u fazonu: “Ti treniraš rukomet? Ahahaha pusti nas ti tvojih zajebancija”, i tada sam se prvi put razočarala u njih. I nije samo rukomet, već i drugi sportovi. Htela sam da treniram košarku, i kada sam ih pitala da li smem, oni su rekli, citiram: “1100 dinara mesečno na tu glupost, još ćeš da izrasteš 2 metra ko bandera”. Kada sam ih pitala za fudbal, smejali su se i rekli mi da fudbal nije za devojčice, i tako u krug. Bilo da sam htela da treniram neki sport, ili se upišem na ples, već unapred sam znala da neću moći zbog njih i njihovog kompleksa da u svemu nađu manu. Eto, mogla sam postići mnogo toga, ali sam se odrekla svega zbog njih. Ako se pitate da li je zbog finansijskog stanja, nije. Jedinica sam, imamo sve i uglavnom lepo živimo, plaćanje im nije problem, već je problem u njima. Kako sam se odrekla sportova, okrenula sam se muzici. Uvek sam volela muziku, od balada, do roka, hip hopa i popa. Ne postoji nijedan dan u godini a da mi nije protekao u pevanju. Obožavam gitare, kada sam bila mala stalno su mi puštali Crvenu jabuku, Plavi orkestar, Parni valjak i mnooge druge. Uvek sam se divila zvuku gitare i stalno sam htela da sviram gitaru. Ali,nikada nisam imala priliku. Niti imam gitaru, a kada bih im rekla za ovu želju, samo bi me iskulirali. U stvari rekla sam im danas. Molila 37383838 puta, i na kraju se završilo da sam se rasplakala i otišla u sobu, i sada pišem ovo. Moja najbolja drugarica ide u muzičku školu i svira gitaru, i ona mi je jedna od najvećih motivacija da počnem sa tim. I ona zna da ne mogu imati gitaru, pa me nekad pusti da “sviram” svoju omiljenu pesmu “More than words”. Ali džaba sve, kada ja živim sa iskompleksiranim debilima koji odbijaju da se pomere iz mesta i urade nešto. Ne znam šta da radim, da čekam do 18 nema šanse. A ne mogu sama da kupim, odakle mi novac? A i da počnem da ga skupljam, skupila bih taman za 5 godina… Šta da radim? Da maštam o tome kako ću raditi sve što volim za 15 godina? Počinjem da budem ljubomorna na sve oko mene kojima su roditelji okej i koji mogu da rade šta požele. Jedva čekam još koju godinu da se odselim, ako da Bog, a do tada ne znam više kako ću, non-stop sam u kući, osećam da ću poludeti…

SAVET: Pokušaj da promeniš svoj pristup u razgovoru sa roditeljima. Probaj da se ne svađaš sa njima, već da razgovarate kao “odrasli ljudi”. S obzirom da nisu nimalo laki kada je reč o takvim stvarima i da nisu popustiljivi, probaj da im objasniš koliko bi ti sve to značilo, zašto želiš baš time da se baviš. Kaži im koliko bi ti značila njihova podrška i koliko bi volela da vide to da ti nešto dobro ide i da imaš mogućnosti i kapaciteta da se time baviš. Zamoli ih da barem pokušaju da te razumeju i da ti daju šansu. Kada se radi o kupovini gitare, pokušaj da učestvuješ tako što ćeš se odreći nečeg, npr. ponudi da se ponekad odrekneš džeparca, ili npr. nekog komada garderobe ili nečeg sličnog. Na taj način ćeš možda doprineti tome da vide koliko ti je sve to važno. Svađe i raspravke sa njima nemaju nikakvu poentu jer očigledno ne dovode do rešenja, zato pokušaj da sve to izbegneš i da sa njima održiš što bolje odnose, jer je to najbolje i za tebe i za njih. Ukoliko ti i nakon svega ne dozvole, pokušaj da se strpiš i da osmisliš neki drugi način kojim bi mogla da nabaviš gitaru koju toliko želiš. Na primer da proveriš na netu koliko koštaju polovne gitare i da razmisliš kako bi za neku od njih mogla da nabaviš novac (možda možeš u slobodno vreme da radiš negde za neki honorar i da tako zaradiš). Zaista jeste nezgodno kada nedostaje podrška najbližih, ali to nije razlog da zauvek odustaneš od nečega što toliko želiš, uvek imaš tu drugaricu i zamoli je da ti pomogne tako što će ti ponekad “održati čaš” kada ima vremena. Želimo ti sreću!

Imaš li pitanje za rubriku “S.O.S.”? Pošalji ga na našu e-mail adresu hej@color.rs (u subject stavi “za S.O.S.”), a mi ćemo se potruditi da ti odgovorimo na sajtu ili u časopisu! Molimo vas samo da postavljate što preciznija pitanja, kako bismo mogli da vam pomognemo.

 

Šta ti misliš o ovoj temi? Ostavi svoj komentar!

Tvoja adresa neće biti objavljena.