SOS: Smrt bake me mnogo boli

Pre godinu i šest meseci mi je umrla baka. Bile smo veoma bliske. Bila je moj oslonac u mnogim teškim trenucima. Verovala je u mene kad niko nije. Od kad je umrla mnogo sam tužna, povučena i teško mi je da se koncentrišem na učenje. Ja i dalje imam dobre ocene, ali sve je teže održavati odličan uspeh. Nisam sigurna da li bi trebalo da pričam sa mamom ili tetkom o ovome, jer su one ipak izgubile majku. Sa tatom ne pričam mnogo o takvim stvarima, a imam i mlađeg brata, uplašena sam da mu priđem sa tom pričom jer nisam sigurna kako će reagovati, nikad nismo pričali o babinoj smrti, plašim se da ga ne rastužim i povredim. Razmišljala sam više puta da odem kod školskog psihologa, ali nisam bila sigurna da li bi školski psiholog trebalo da se bavi ovakvim problemima. Inače sam drugi razred gimnazije. Nadam se da me možete posavetovati sa kim da pričam i da li da odem kod školskog psihologa.

SAVET: Jako nam je žao što ti se to desilo! Tvoja reakcija je sasvim normalna s obzirom na to da ste bile bliske, međutim, ipak je prošlo više vremena od samog događaja, i dobro si primetila da je vreme da uradiš nešto sa tom tugom koju osećaš kako bi mogla da nastaviš dalje da normalno funkcionišeš. Što se tiče razgovora sa mamom i tetkom, verovatno prema njihovom ponašanju možeš da zaključiš da li je ok da započneš tu temu. Sve tri ste izgubile dragu osobu i možda bi vam baš godilo da porazgovarate o tome i razmenite emocije jedna s drugom, a ne da to stoji između vas i da se pravite da se ništa nije desilo. Verujemo da, ako imaš dobar odnos sa njih dve, svim trima takav razgovor može da znači. Ako imate potrebu, prvenstveno ti, isplači se slobodno, to je skroz u redu, ali u jednom trenutku, što skorije, treba da nastaviš dalje. Što se mlađeg brata tiče, i pored straha koji imaš, pitaj ga kako se oseća povodom toga, da li i dalje razmišlja o bakinoj smrti, da li ga to muči i ponudi mu se da razgovarate o tome ako on ima potrebu. Važno je da zna da si tu, i da ima nekog ko se isto oseća a sa kim može da podeli sve to. Ako ipak nema potrebu za razgovorom ili još nije spreman, i to je u redu i nemoj da ga pritiskaš oko toga. Što se tiče razgovora sa školskim psihologom, u teoriji bi on trebao da bude tu za sve problem koje učenici imaju, ali je u praksi malo drugačije i zavisi od toga kakav je taj psiholog – da li želi da se bavi time ili ne. Ti svakako možeš da pokušaš, idi kod školskog psihologa i objasni o čemu bi želela da razgovaraš, pitaj da li bi on mogao da ti pomogne, ili da li ima neki savet kome bi mogla drugom da se obratiš ako on ne može. Ukoliko ne uspeš tu da dobiješ razgovor i savetovanje koji su ti potrebni, možeš da se raspitaš za nekog drugog psihologa ili psihoterapeuta koji radi negde u mestu u kom živiš. Slobodno se obrati mami za pomoć oko pronalaženja tako nekog, slobodno joj reci kako se osećaš i koliko te to muči, sigurni smo da će razumeti s obzirom na celu situaciju. Želimo ti da što pre prevaziđeš sve to! 🙂

Imaš li pitanje za rubriku “S.O.S.”? Pošalji ga na našu e-mail adresu hej@color.rs (u subject stavi “za S.O.S.”), a mi ćemo se potruditi da ti odgovorimo na sajtu ili u časopisu! Molimo vas samo da postavljate što preciznija pitanja, kako bismo mogli da vam pomognemo.

Autor: Milica Šimonović
Foto: Guliver Thinkstock

 

Šta ti misliš o ovoj temi? Ostavi svoj komentar!

Tvoja adresa neće biti objavljena.