Kakve tajne otkriva kultura

Da li je ikada trebalo da objasnite nekome šta je univerzalno kod jednog naroda, šta je to kultura jednog naroda? Verujem da nije bilo lako. Ako niste, pokušajte sad. Razmislite, kako razlikujete kulture? Šta je to što određuje jednu kulturu?

Najprepoznatljiviji elementi su svakako hrana, odeća i muzika – svi znamo da špageti pripadaju italijanskoj kulturi, giros grčkoj, a kimono japanskoj. Ali, šta je još tu? Kad zamislim tipičnog Italijana, vidim lepo odevenog crnomanjastog muškarca koji glasno priča i gestikulira i koji voli da se udvara. Tipičan Britanac, u mojoj mašti, odeven je jednostavno, uvek je uljudan, pa i rezervisan, pije čaj u pet i smatra normalnim da se stane u red dok se čeka.

I u ovim stereotipnim slikama primećuju se važni elementi italijanske i britanske kulture – govor tela, odnos prema izgledu, društveno poželjno ponašanje i rituali svakodnevice. Kultura nije samo ono što vidimo, već i vidovi društveno poželjnog ponašanja i svakodnevne radnje. Kad neko u Srbiji u društvu otvori kesicu čipsa, očekuje se da će ponuditi ostale – ovo se čak odnosi na hranu generalno, bez obzira da li se radi o grickalicama, sendviču, voću i slično. Kad pričamo o srpskoj svakodnevici, kafa ima važno mesto – to nije samo napitak, već vreme za druženje i razgovor.

Istraživanja o tome šta je kultura relativno su novijeg datuma, ali sada već postoji mnogo modela kulture. Ono što im je zajedničko je da naglašavaju da je kultura slojevit pojam i da se samo relativno mali deo može opaziti čulima. Jedno od čestih poređenja je da je kultura kao ledeni breg – samo mali deo nalazi se iznad površine, a mnogo veća struktura nalazi se ispod. Ova asocijacija još i ilustruje da taj mali vidljivi deo proizilazi iz mnogo veće strukture, kao neka posledica, te je samim tim, suština ono što je ispod.

Ako želite praktično da iskusite jedan model kulture, predlažem vam ovu jednostavnu i brzu aktivnost. Potrebna su vam četiri papira veličine listova iz male sveske i hemijska. Na vrhu prvog papira napišite broj 1 i ispod odgovore na ova pitanja: Šta najviše volite da nosite od odeće? Kako obično idete na posao/ fakultet ili u školu? Šta najviše volite da jedete? Na drugom papiru napišite broj 2 na vrhu i odgovorite na pitanja: Kako volite da provodite slobodno vreme? O čemu obično pričate sa roditeljima? O čemu nikad ne biste pričali sa njima? Na trećem papiru napišite na vrhu broj 3, a ispod odgovorite na ovo: Koja je vaša najbolja osobina? Koja je vaša najgora osobina? Koje osobine su najpoželjnije za osobu vaše dobi i pola? Na četvrtom papiru napišite broj 4 i odgovore na: Šta nikada ne biste uradili? Šta najviše cenite u životu – šta je za vas najveća vrednost?

Zatim zgužvajte papir broj 4 u lopticu. Stavite tu lopticu na papir broj 3, pa i njega oblikujte u lopticu tako što ćete ga zgužvati oko prve. Uradite tako sa svim papirima, tako da na kraju imate papirnu lopticu čiji je omotač papir broj 1, a u centru je papir broj 4. I eto ga mali prikaz kulture. Na periferiji je ono što možemo da opazimo, poput odeće i hrane. Ove stvari možemo znati o drugoj kulturi i bez boravka u toj sredini.

Drugi sloj je nešto skriveniji i tiče se društvenih normi i rituala. U severnoevropskim kulturama, tema seksualne intime nije tabu čak ni u porodičnom krugu, dok se zato o novcu i zaradi ne priča ni sa najbližima. U Evropi je normalno da sami biramo prijatelje i odgajani smo da pravimo mnoge izbore od detinjstva, dok u azijskim kulturama to ne mora biti slučaj. Na Tajlandu, na primer, normalno je da roditelji odlučuju umesto dece, pa čak i o tome s kim će se dete družiti – običaj je da se porodice druže, tako da su najbolji drugovi i drugarice deca porodičnih prijatelja.

Najfundamentalniji sloj kulture određuje norme i vrednosti grupe. One utiču na percepciju nas samih, drugih, ali i na percepciju stvarnosti i života – šta je to što nam je najvrednije i šta daje smisao životu. Na pitanje „Ko si ti?“, pripadnici azijskih kultura obično odgovaraju „Ja sam majka/ otac…“, tj. određuju sebe u kontekstu porodice i grupe. Pripadnici zapadnih kultura najčešće odgovaraju u kontekstu profesije i sebe više percipiraju kao individuu.

Ovaj nivo kulture je najapstraktniji i najteži za ispitivanje i procenjivanje, zato što te norme i vrednosti uzimamo zdravo za gotovo, ne preispitujemo ih. Zašto bismo? Čini nam se da je to nešto univerzalno, to se podrazumeva. Ali nije tako. Tu možda leži i najveća opasnost i izazov. Da se vratimo na sliku ledenog brega – on je opasan ako se zanemari njegov nevidljivi deo. Ako pretpostavimo da su norme i vrednosti u svakoj kulturi univerzalne, ignorišemo ono što se lako ne opaža i rizikujemo lošu procenu.

Kultura je, po rečima holandskog stručnjaka Hofsteda,  svojevrsno mentalno programiranje. Sama po sebi nije ni dobra ni loša, već je način na koji funkcionišemo kao ljudi. Iako se tek odnedavno istražuje, razumevanje kulture je važna veština u današnjem svetu. Ona daje granice našoj sredini i načine ponašanja i percipiranja stvarnosti.

Foto: Guliver Thinkstock

Šta ti misliš o ovoj temi? Ostavi svoj komentar!

Tvoja adresa neće biti objavljena.