#mtsTeenTalk – Marčelo: Svi se mi, kad smo klinci, upinjemo da budemo prihvaćeni

Pre pet godina rodila se ideja o konferenciji koja će biti posvećena tinejdžerima i tako je nastao čuveni “Teen Talk”, koji iz godine u godinu pomera granice.

Ove godine se družimo i razmenjujemo ideje, mišljenja, postavljamo pitanja i dajemo odgovore na njih 23. novembra u Domu omladine, u Beogradu. Pokrovitelj konferencije je mts i ponosni smo što ćemo zajedno sa njima pokušati da odgovorimo na mnogobrojna pitanja koja muče današnje tinejdžere.

Konferenciju će otvoriti ministar omladine i sporta, Vanja Udovičić, a tokom dana ćemo razgovarati o različitim temama, među kojima su: obrazovni sistem i dualno obrazovanje, cyber nasilje i njegove posledice, kada i kako preživeti prvi poljubac, vezu, seksualni odnos, ko su hejteri i zašto su danas toliko popularni, zamke bulimije, anoreksije i drugih poremećaja ishrane, kao i o virtuelnom svetu, društvenim mrežama, influenserima…

Kroz panel “Odrastanje pod pritiskom” vodiće nas muzičar i pisac Marko Šelić Marčelo

Ko su danas “hejteri” i zašto su popularni?

– Svima nama nešto je naprosto antipatično, često i bez valjanog razloga. Pod “hejtovanjem” podrazumevam to isto, samo dignuto na nivo opsesije i opšteg manira. Mislim da je popularna sama uloga “hejtera”, jer je udobna: kada govorimo da je nešto glupo, bezvezno i besmisleno, prećutno se podrazumeva da smo mi nešto bolje, da smo na visini koja nam omogućava da donesemo takav sud. Dok, naravno, istina može biti sasvim suprotna: iza niknejma može stajati, i najčešće stoji, upravo glupak, bezveznjak i besmislenjak, ili jednostavno osoba koja ima vremena da napiše komentar, ali ne i da se iole uputi u stvar koji komentariše. Ređe, “hejt” ume da bude i promišljen, da stigne od ljudi koji zapravo znaju šta pričaju, ali taj je retko rafalan, takvi ljudi najčešće u jednom cugu kažu šta imaju, pobrinu se da argumentovano “sahrane” ono što napadaju, i toliko. Ali to već zalazi u domen stvarne kritike, one koju valja uzeti u obzir, sve i ako je gruba.

Pod kakvim pristiscima si ti odrastao i koliko se to razlikuje od pritisaka pod kojim odrastaju današnji tinejdžeri?

– Suština je slična: svi se mi, kad smo klinci, upinjemo da budemo prihvaćeni – čak i onda kad kontriraš većini, želiš da te prihvati manjina s kojom deliš interesovanja. Svi oko tebe te, u suštini, vrednuju: i roditelji, i vršnjaci, i profesori/nastavnici, i grupe kojima želiš da pripadaš, i grupe kojima ne želiš da pripadaš. S tim što se danas to radi neuporedivo direktnije, i samim tim pritisak je veći: društvene mreže, lajkovi, (za)praćenja, pregledi – svi imaju konkretne “merače” prihvaćenosti i na osnovu toga grade sopstvenu predstavu o sebi. “Voljen/a sam i željen/a onoliko koliko sam lajkovan/a i praćen/a”, to je sad bukvalno tako, i mislim da je takav pritisak neuporedivo užasniji od bilo čega sa čime se moja generacija suočavala. Zvuči mi kao neprekidno ocenjivanje, samim tim i neprekidna opterećenost ocenjivanjem.

Smatraš li i da društvene mreže stvaraju pritisak za neki način života koji je često samo virtuelan?

– Verujem da je tako počelo, da. Ali danas se virtuelno već direktno odražava na realno. Recimo, opterećenost pregledima na Youtubeu dovodi do toga da mnogi muzički izvođači manje brinu o tome kako zvuče uživo, važniji im je klik nego koncert, što je apsolutno van pameti. Ili, recimo, ovaj primer, daleko generalniji: ljudi više brinu kakva im je fotografija s nekog događaja nego što u samom događaju uživaju; važnije je da javiš kako se osećaš nego da to sopstveno osećanje istinski doživiš. Ili ovo: klinci jure svaku javnu ličnost da se s njome slikaju, bez obzira na to cene li rad te ličnosti, bez obzira čak i na to imaju li ikakvog pojma čime se osoba uopšte bavi. Naprosto “skupljaju” javne ličnosti kao pokemone i sve se manje dive onome što neko radi, a sve više pukoj činjenici da je reč o imenu koje izaziva pažnju. I tačno tu je sva poenta: ovo doba pokazuje koliki smo robovi želje za pažnjom. Čovek je to oduvek i bio, sad je samo postalo jadno očigledno.

Ukoliko i ti želiš da budeš deo publike, da aktivno učestvuješ u panelima, prijavi se na mail ivana.petrovic@color.rs.

Za više informacija posetite stranicu: www.color.rs/teentalk2017/

Foto: Antonio Ahel/ATAImages

Šta ti misliš o ovoj temi? Ostavi svoj komentar!

Tvoja adresa neće biti objavljena.