Pinokio, Crvenkapa ili Petar Pan? Kako nam bajke pomažu i nakon detinjstva?

Bajke su važan deo detinjstva većine nas. Iako smo uživali u njima, neki bi ipak rekli da nije pametno previše se baviti bajkama, zato što su nerealne. Po principu: život je surov, a ne bajkovit. Mnogi se sa time neće složiti i čvrsto veruju  da čitanje bajki u detinjstvu ima višestruke koristi.

Bajke, razvijaju maštu i kreativnost, a što je još važnije, one nas uče o tome koje osobine su društveno poželjne. Na primer, u njima se često promoviše poštenje kao poželjna ljudska osobina koja uvek biva nagrađena. Iako u životu nije uvek tako, ipak  većina  od nas želi da se naša deca vode upravo ovakvim principima.

Bajke su osvojile srca mališana širom planete verovatno najviše kroz knjige braće Grim i Hansa Kristijana Andersena, a na velikim i malim ekranima kroz Diznijeve junake. Međutim, da li ste znali da se one koriste i u psihoterapiji? Naime, psihoterapeut Bruno Bretelhajm smatra da se bajke, na neki način, obraćaju nesvesnom delu naše ličnosti i ublažavaju nam strepnje. Isto tako, jedan od najpoznatijih psihologa prošlog veka Karl Gustav Jung je smatrao da su bajke pune simbola koji potiču iz našeg nesvesnog tako da likovi uz koje smo odrasli predstavljaju simbole same čovekove psihe. Posmatrano iz ove perspektive, bajke nas na neki način predstavljaju i zato nije zgoreg zapitati se koja nam je omiljena bajka i zašto baš ta.

Koje su vaše omiljene bajke?

Terapija bajkama počiva na procesima otkrivanja, prerade i promene životnog scenarija koji je nastao kroz ponavljane odnose sa porodicom i okruženjem. Jedan od načina da se nečiji scenario otkrije je saznanje o tome koja je njegova ili njena omiljena bajka. I, zaista, najčešće se vezujemo upravo za one bajke koje na neki način možemo povezati sa svojim životom.

Na primer, osoba kojoj je Petar Pan omiljena bajka može biti osoba koja se suočava sa problemima koje nosi odrastanje. Osoba koja preferira Snežanu i sedam patuljaka može biti osoba koja se na neki način oseća potčinjeno od strane bliske dominantne ženske figure. Uspavana lepotica, isličnom logikom, može biti izbor nekoga ko je određeni deo svog života prekinuo („uspavao ga”) ili osoba pred koju roditelji stavljaju nerealne zahteve.

Crvenkapa-zavisni tip ličnosti koji traži da bude spasen, ili osoba koja je strogo vaspitana.

Terapija bajkama daje dobre rezultate zato što može da nam pomogne da prepoznamo svoj unutrašnji konflikt na posredan, i samim tim manje bolan i ugrožavajuć način. Osim toga, sam način na koji se priča odvija daje predlog rešenja, a detaljnom analizom svih činilaca bajke – što se posebno odnosi na razmatranje osobina glavnog junaka – čitalac spoznaje način rešavanja svog problema, odnosno alternativa koje su mu na raspolaganju.

Jedan od psihoterapijskih pravaca koji koristi terapiju bajkama je psihodrama. U njoj klijent pred grupom može odigrati deo bajke i na taj način se identifikovati sa glavnim junakom, odnosno isprojektovati svoje osobine na lik iz bajke. Na taj način se mogu osvestiti nesvesni obrasci ponašanja, što može voditi do spoznaje potencijalnih rešenja za njegov problem u daljem radu sa psihoterapeutom.

Ponekad se dešava da klijent nije u stanju da se priseti koja mu je omiljena bajka. U tom slučaju, analitički orijentisane terapije koriste asocijativnu metodu. Psihoterapeut klijenta može, recimo, pitati da mu ispriča neki svoj san koji je ostavio poseban utisak na njega, ili se ponavlja. Taj san ponekad sadrži neke od dominantnih motiva određenih bajki.

Posebno važan trenutak u terapiji bajkama, koji ima veliki dijagnostički, prognostički i terapijski značaj, jeste onaj u kom klijent osmišljava svoju sličnu bajku.

Bajke su, od najranijeg detinjstva, kada su nam ih čitali mame i bake, bile poseban vid uživanja. Vratite im se ponekad, pročitajte vašu omiljenu bajku, probudite dete u sebi,…Jednog dana prenesite ovu ljubav i na svoju decu.

Izvor:psihoverzum.com

Šta ti misliš o ovoj temi? Ostavi svoj komentar!

Tvoja adresa neće biti objavljena.