Kijan Džonson u ulozi Huga, nova ljubav heroine Alite

Alita: Borbeni Anđeo predstavlja uspešnu saradnju dva najbolja reditelja današnjice. Džejms Kameron kao producent, a Robert Rodriges kao scenarista i reditelj filma, koji je nastao kao adaptacija voljene mange Jukita Kišira.

U razorenom svetu budućnosti, društvo je podeljeno na one koji imaju i žive u sjajnom gradu Zalemu koji lebdi iznad površine zemlje i one koji nemaju, koji moraju da opstanu u Gvozdenom Gradu, mestu na kom Zalem baca svoje smeće. Upravo ovde naučnik Dr Dajson Ajdo (Kristof Valc) otkriva telo mehaničke mlade žene. Dok Alita (Rosa Salasar) otkriva ko je i šta je njena sudbina, svet se nepovratno menja.

Kijan Džonson igra Huga, mladića koji postaje važan deo Alitinog života. Hugo poseduje izvesnu uličnu inteligenciju koja Aliti pomaže da se izbori sa svetom koji je zbunjuje, ali on nije dovoljno spreman za sve ono što Alita nosi sa sobom. Borbeni Anđeo je Džonsonov debitantski film i u ovom intervjuu on će nam govoriti o radu sa Robertom Rodrigesom, ogromnom setu i scenama koje je snimao bez kaskadera…

Kako si počeo da radiš na Aliti? Da li se radilo o standardnoj audiciji? Kako si saznao za film?
Kijan: Prvi put sam saznao za film u decembru 2015. godine kada mi je agent javio da odem na audiciju. Veliki sam obožavatelj Roberta Rodrigesa i Džejmsa Kamerona. Pomislio sam: „Vau, ovo je velika stvar. Voleo bih da imam priliku da odem na audiciju za film!“ Otišao sam i pročitao svoju ulogu. Nakon toga nisam ništa znao tri ili četiri meseca, dok me moj menadžer nije nazvao. Rekli su: „Robertu se zaista sviđa tvoj snimak“. Preneli su mi da bi voleo da me upozna. Sastao sam se prvi put sa Robertom i bio sam veoma nervozan. Izgleda da je on, uprkos tome, pomislio da sam dobar. Onda sam se drugi put sastao sa njim i tada sam pomislio: „Dobro, već sam ga upoznao, sada mogu da budem opušteniji“. Druga audicija je bila sjajna. Mesec dana nakon toga pozvali su me u Ostin da me testiraju za ulogu sa Rosom i još petoricom momaka. Dao sam sve od sebe. Rosa i ja smo se odmah uklopili, isto se desilo i sa Robertom i eto: dobio sam ulogu u Aliti!

Kako si reagovao kada si saznao da si dobio ulogu?
Kijan: Morao sam da čekam 36 dana, čini mi se. Svakih sat vremena sam proveravao svoj imejl. Dobio sam imejl od Roberta u čijem je opisu stajalo „Čik pogodi“ i koji je sadržao sliku iz mange Jukita Kišira na kojoj Alita ljubi Huga, i to je bilo sve. Poslao sam imejl svom timu i oni su rekli „Pa, mi nismo još ništa čuli, ali smo prilično sigurni da je to „da“, pozvaćemo da proverimo odmah“. Na kraju su me pozvali i to je bila definitivno velika prekretnica u mom životu. Krenuo sam da se pakujem i za pet, ili šest dana sam bio u avionu, spreman da radim narednih pet meseci.

Kako bi svojim rečima opisao Huga i njegovo mesto u društvu?
Kijan: Hugo je dete koje je Gvozdeni Grad potpuno upropastio, on je naučio da se prilagodi i opstane na tom surovom mestu. Međutim sve što on želi je da ode odatle i kada upozna Alitu, za njega je to trenutak kada taj grad postaje zanimljiv po prvi put. Mislim da mu ona pomaže da shvati ko je u stvari i šta želi da bude. On je neko ko je rano shvatio da se ništa ne dobija besplatno i da će sam morati da se izbori za sebe. Ponekad mora da uradi stvari kojima se ne ponosi, ali to čini za ono što smatra višim ciljem.

Šta ti se svidelo kod njega? Da li si želeo nešto da mu dodaš?
Kijan: Ono što je važno kod Huga i što sam primetio kada sam prvi put pročitao scenario jeste to što on, očigledno, izgleda kao snažan tip kome ne treba ničija pomoć i koji poseduje uličnu inteligenciju. Međutim, kada sam se malo udubio u lik, shvatio sam da je on zapravo veoma ranjiva osoba. Ono što sam ja želeo da doprinesem njegovom liku je upravo ta ranjivost koju on pokušava da sakrije. Mislim da on nije bio u mogućnosti da nekome pokaže tu svoju stranu dok nije sreo Alitu, osobu koja ga voli onakvog kakav je.

Da li si pročitao mangu?
Kijan: Nisam znao ništa o filmu kada sam prvi put išao na audiciju nisam imao pojma šta je Alita, niti koje izvorne materijale da pogledam. Čim sam dobio ulogu, pogledao sam animu na jutjubu. Takođe sam nabavio i par knjiga jer sam zaista želeo da saznam kako izgleda taj svet. Robert ostaje veran izvornom materijalu, možete da otvorite knjigu, a onda pogledate na ekran i vidite isti kadar, prilično je uzbudljivo. Ima nekih prilično kul stvari koje daju omaž Jukitu, ali film takođe ima i taj Džejms Kameron- Robert Rodriges šmek.

Da li si morao da se prilagodiš radu sa toliko puno vizuelnih efekata?
Kijan: Mislim da je bilo jako kul što smo imali sjajan tim vizuelnih umetnika koji bi došli na snimanje i rekli: „Okej, danas snimamo ovu scenu“. Prošli bi kroz svoje skice i rekli: „Ovako bi otprilike trebalo da izgleda“. Bilo je sjajno imati te skice pred sobom pre snimanja. Crteži su bili toliko detaljni da smo mogli da ih zapamtimo i imamo u glavi tokom snimanja. Bilo je veoma kul videti kako WETA i timovi tehničara rade zajedno da od Alite stvore ono što vidimo, ili što ćemo videti na ekranu. Nikada pre nisam radio nešto slično onome što radi WETA. Imao sam osećaj da sam u NASA-i zbog sve te tehnike sa kojom smo radili. Želeo sam da naučim što više i sprijateljio sam se sa nekoliko ljudi koji rade u WETA-i.

Rekao si da ste se ti i Rosa lako uklopili. Kako je bilo raditi sa njom i da li je lako uspostaviti tu vezu između dva lika?
Kijan: Kada sam je prvi put upoznao prilikom testiranja bio sam jako nervozan. Rosa je bila je veoma prijateljski nastrojena i postali smo prijatelji odmah nakon prve scene koju smo zajedno radili. Kada sam dobio ulogu, mislio sam da je veoma bitno da provodimo vreme zajedno i van seta da bismo se bolje upoznali i zaista smo se zbližili. Pored toga što smo oboje glumci, mi smo veliki ljubitelji filmova i filmski kritičari. Tako da smo pričali o filmu i našim planovima za budućnost i shvatili smo da smo dosta slični.


Da li si morao da se navikneš na opremu koju je nosila prilikom snimanja?
Kijan: Bilo je veoma zanimljivo posmatrati kameru koju nosi, jer je bila na 15cm od njenog lica. Tako da prilikom snimanja scena ljubljenja, ili nečeg sličnog, morali smo stalno da pazimo na metalnu pesnicu koja ide pravo prema licu.

Jedna stvar je biti nečiji obožavatelj, a potpuno druga raditi s njim. Kakav je Robert kao reditelj?
Kijan: Kada sam bio mlađi često smo išli na putovanja širom zemlje i imali smo mali DVD plejer. Gledali smo „Decu špijune“ iznova i iznova dok se CD nije pokvario. Kada sam bio mali bio sam veliki Robertov obožavatelj, a onda kada sam odrastao otkrio sam i neke druge njegove filmove kao što su „Desperado“, „Sin City“ ili „Od sumraka do svitanja“. To su sve briljantni filmovi. Robert je uvek bio raspoložen da odgovori na sva moja pitanja o tome kako nešto snima, ili kako započinje kreativni proces prilikom stvaranja filmova. Veoma je dobar sagovornik i voli da priča o svojim ranijim radovima. Navikao sam da radim na televiziji gde reditelj dođe i kaže: „Hajde da promenimo ovo“. Zatim u sledećem tejku kažu: „ Hajde da promenimo ono“. Radi se veoma brzo tako da se uvek trudite da održite tempo. Prilikom snimanja filma, Robert mi nije prilazio nakon prvih nekoliko tejkova. Mislio sam: „Šta se dešava? Da li sam ovo odradio loše?“ Onda bi mi u toku dana par puta prišao i rekao bi mi nešto toliko duboko da bi to promenilo ne samo scenu, nego i moj lik. Mislim da zato mnogi ljudi vole da rade sa Robertom, zato što te on pusti da radiš svoj posao i posmatra te iz daleka i reći će ti nešto onda kada je to zaista potrebno. To je najbolji savet koji dobijete kao glumac, Robert je bio neverovatan.

Da li si imao bilo kakav kontakt sa Džejmsom Kameronom?
Kijan: Bio je na snimanju jedne velike scene borbe, kao i Robertove filmove, takoše sam gledao i „Abyss“ stalno kao mali. Tako da kada sam ga prvi put sreo pričali smo jedno 30, 40 minuta o tom filmu i o tome kako je uspeo da napravi neke od najpoznatijih filmova svih vremena. On mi je delovao kao veoma opušten lik koji voli filmove. Provodeći vreme s njim naučio sam onoliko koliko bih naučio za par godina na nekom univerzitetu.

Radio si i sa ljudima poput Kristofa Valca. Da li je bilo zastrašujuće raditi sa dobitnikom dva Oskara?
Kijan: Nedelju dana pre nego što sam dobio ulogu, Kristof Valc je pristao da radi na filmu i ja sam pomislio: „Dobro, ja ne dobijam ulogu“. Onda sam je dobio nedelju dana nakon njega. Kada o njemu mislite kao o Kristofu Valcu, neverovatnom glumcu, dobitniku Oskara, to jeste on, ali u isto vreme i nije. Kada ga upoznate, shvatite da je on samo glumac koji radi posao koji voli. Svi glumci su bili neverovatni. Dženifer Koneli. Ed Skrajn, Maheršala Ali, sve su to samo ljudi koji vole da glume. S obzirom na to da je ovo moj prvi film, bilo je kul videti ljude koji se time bave celi život i koji su i dalje su zaljubljeni u svoj posao.

Da li su ti dopustili da snimaš neke scene bez kaskadera? Da li si imao modrice?
Kijan: Uspeo sam da snimim nekoliko. Odrastao sam kao plesač, tako da imam snažno telo. Dok sam trenirao sa Geretom Vorenom i Stivom Braunom koji su kaskaderi rekao sam: „Voleo bih da probam da snimim neku scenu“, a oni su odgovorili: „Videćemo da li ćeš moći nešto da odradiš“. Uspeo sam da snimim nekoliko scena parkura. Postoji scena u kojoj smo Ed Skrajn i ja, nju sam zapravo uspeo da snimim bez kaskadera. Pao sam nekoliko puta, dobro sam se ogrebao.

Šta se nadaš da će publika videti u ovom filmu?
Kijan: Mislim da ljudi koji rade u WETA-i, ljudi koji stvaraju Alitin svet zaista prave nešto što niko još nije video. Pored toga, to je epska ljubavna priča dvoje mladih ljudi. Tako da mislim da će svako uspeti da se poistoveti sa tim. Takođe, radi se i o očinskoj figuri koja pokušava da zaštiti nekoga koga smatra svojom ćerkom.

Da li si spreman da vidiš sebe kao igračku?
Kijan: Toliko puta su me skenirali da mislim da su negde napravili mog klona, ali da, to bi bilo kul. Imam mnogo porodičnih prijatelja koji imaju male sinove i znam da bi oni bili oduševljeni da mogu da imaju igračku sa mojim likom koju mogu da bacaju okolo. Uzbuđen sam da vidim šta će film doneti. Nadam se da će mi doneti neke interesantne poslovne prilike i pored toga mislim da je jako kul biti deo nečeg tako revolucionarnog i velikog.

Šta ti misliš o ovoj temi? Ostavi svoj komentar!

Tvoja adresa neće biti objavljena.