Luka Šulić i Stjepan Hauser pričaju o školskim danima

Dobro poznati hrvatski duo pod imenom 2Cellos, koji čine Luka Šulić i Stjepan Hauser, priprema se da obraduje beogradsku publiku 8. septembra.

Kako ova dvojica neverovatnih muzičara samo nižu uspehe širom sveta, ne preostaje nam ništa drugo nego da očekujemo nesvakidašnju umetničku magiju, koja će se poput magičnog vela uzdići iznad Kalemegdanske tvrđave…

A mi smo iskoristili priliku da popričamo sa njima, ali ne o koncertu. Šta su nam otrkili o svojim školskim danima pročitajte u nastavku.

Polako, ali sigurno bliži se vaš koncert u Beogradu, ali za naše čitateljke i nova školska godina. Sećate li se vaših školskih dana?

Luka: Na svoje školske dane imam jako lepe uspomene, iako mi je detinjstvo prošlo u svakodnevnom napornom vežbanju čela. Bio sam posvećen muzici i sportu, tako da nisam imao puno slobodnog vremena. Ali detinjstvo je bilo prekrasno, leti smo bili po dva meseca na moru, zimi obavezno skijanje u Sloveniji.

Stjepan: I ja pamtim detinjstvo kao lep period, iako sam takođe puno vežbao, bio sam predan čelu i muzici. Bio sam jako miran, povučen.

Kako je vrlo važno pripremiti se za “upijanje“ novog gradiva, koje su bile uobičajene stvari koje ste nosili u rančevima?

Luka: Moj ranac je izgledao mizerno, jer sam imao samo jednu svesku za sve predmete. Ja sam tip koji je puno pamtio na času, dovoljno mi je bilo da kod kuće samo ponovim. Tako mi se još više razvijala memorija.

Stjepan: Ljudi koji se bave muzikom imaju dobru memoriju, tako da sam i ja dosta toga pamtio na časovima. Ali sam nosio sam sve što je bilo potrebno, knjige, sveske, pribor…plus sve što je vezano za muzičku školu. Torba mi je bila teška.

Jeste li imali pomalo “nezgodne“ profesore i kako ste izlazili na kraj sa njima?

Luka: U svakoj školi ima svakakvih profesora, i nezgodnih i dobrih. Imali smo puno divnih profesora koji su nam izlazili u susret zbog čestih izostanaka iz škole zbog muzike, ali je bilo i onih koji to uopšte nisu razumeli.

Smatrate li da su školske ocene od velike važnosti za dalji profesionalni napredak? Zašto da i zašto ne?

Luka: Mislim da treba da postoji sistem ocenjivanja, ali ne treba ni da “razbijaš” glavu ako nemaš sve petice. Ne može sve da ti se sviđa i da te veseli, ali je važno da uvek daš sve od sebe da što bolje to gradivo savladaš. Znam da je ponekad i teško i naporno, ali potrudite se, važno je da na kraju dana budete zadovoljni sa sobom, da znate da ste dali sve od sebe.

Stjepan: Treba da postoji ocenjivanje, ali to nije pravi pokazatelj koliko ko zna. Svaki profesor ima drugačiji sistem ocenjivanja, a nekad i nije tvoj dan. Važno je da se potrudiš, da imaš radnu naviku. Sve petice nisu dokaz da ćeš u životu uspeti. Važno je da se trudiš, da stalno radiš na sebi, da napreduješ, i da voliš to što radiš. I da veruješ u sebe!

Kako ste pronalazili vremena za hobije tokom školske godine? Jesu li časovi ikada “trpeli“ zbog vannastavnih aktivnosti?

Luka: Nisam imao puno slobodnog vremena i hobija, jer sam u osnovnoj školi, uz muziku, trenirao i vaterpolo. Može se reći da mi je sport bio hobi, jer sam se skroz predao muzici.

Stjepan: Pored školskih obaveza i svakodnevnog višesatnog vežbanja sviranja, malo je ostajalo vremena za neki hobi. Mi smo rano već navikli na odricanja, ali mi smo izabarli muziku i uživali smo u tome.

Zvono za početak školskog odmora obično je označavalo…

Luka: Relaksaciju, igranje u školskom dvorištu, zbijanje raznih šala sa drugovima, u starijim razredima flertovanje sa simpatijama, hahaha.

Stjepan: Najbolji deo školskog dana, hahaha!

Sad, kada je prošlo neko vreme od vaših poslednjih školskih dana, možete li da kažete da a verujete u onu čuvenu izreku: „Od kolevke pa do groba, najlepše je đačko doba“?

Luka: Ne verujem u tu izreku jer je meni život sve lepši, pogotovo od kad sam dobio dete, postao tata, stvori ti se sasvim novi svet. Što si stariji sve si mudriji, više razumeš neke stvari, upoznaješ samog sebe što je najvažnije.

Stjepan: Naše školovanje je drugačije nego kod većini dece. Mi smo posle škole trčali u muzičku školu, pa vežbanje kod kuće. Bilo je jako naporno, propuštali smo mnoge zabave, rođendane, ekskurzije, ali ne žalimo jer smo mi birali ovaj put. Tako da uživamo u sadašnjosti i nadamo se lepoj budućnosti.

Priredila: Milica Stanojević

Foto: Roger Rich, Željka Dimić, promo

Šta ti misliš o ovoj temi? Ostavi svoj komentar!

Tvoja adresa neće biti objavljena.